”Meštrovih 20 godina Montmontaže”…

foto: FB KK Cibona

Nešto stariji ljubitelji ženske košarke zasigurno se sjećaju zlatnih vremena Montmontaže, kluba koji je svojevrsni naslijednik Montinga koji je 1980.godine pod vodstvom trenera Miroslava Sobočana osvojio najveći trofej u zagrebačkoj ženskoj košarci Kup Liliane Ronchetti. Sjajna generacija sa Sanjom Ožegović, Mirom Bjedov, Jasnom Pepeunik i ostalim curama je dvije godine kasnije nakon tri utastopna finala postala i prvakom Jugoslavije što je ponovila i godinu dana kasnije. O prijeratnim uspjesima Montinga možete čitati slijedećih dana u našem vremeplovu, a ovu priču kroz razgovor s Damir Meštrovićem prisjećamo se Montmontaže kluba koji je 2008.godine uspijed prekida sponzorstva prestao s djelovanjem nakon čega je Dean Nemec osnovao ŽKK Trešnjevka 2009.

Kolika je bila snaga tadašnje Montmontaže govore i brojni osvojeni trofeji, a posebna velika dominacija viđena je u mlađim kategorijama kluba iz Kutije šibica koji je u vremenu od 1990.- 2005. dohvatio 26 trofeja prvakinja u mlađim kategorijama od čega je Dean Nemec potpisao njih 13.

U Montmontažu kao trener 1985.godine stigao  je ”Meštar” koji je u klubu ostao do njegovog gašenja. Startao je kao pomoćni trener Miroslavu Sobočanu. Zanimljivo da se Meštrović kao trener poslom počeo baviti u ženskoj selekciji Cibone, a evo i danas gotovo 40 godina kasnije radi u Ciboni gdje je već 9 godina trener za individualni rad. U Montmontaži je potpisao četiri seniorska trofeja (tri Kupa i prvenstvo), te dva juniorska naslova (1991, 1992)

” Četiri godine sam bio pomoćnik Sobočanu, a vodio sam i drugu ekipu. Montmontaža je zahvaljujući svojoj agilnoj upravi bila pravi gigant klub u bivšoj državi. Dominirali smo u radu s mlađim kategorijama što govori i činjenica da je naša kadetska selekcija bila dvije godine prvak Jugoslavije (1990,1991), a juniorska ekipa i posljednji prvak bivše države”..prisjeća se Meštrović koji je upravo kao trener potpisao taj naslov. Sastav koji su predvodile Monika Kovač, Koraljka Hlede, Jasenka Marohnić, Mirna Deak i ostale značajnu ulogu igrale su i u nastavku svoje karijere.

Montmontaža 1988

Uz Meštrovića i spomenutog Nemeca naslove u mlađim kategorijama potpisivali su Borna Augustić, Damir Babić, Linda Antić i Ivana Jukičić. Montmontaža je u 26 navedenih naslova prve četiri sezone hrvatske samostalnosti bila juniorski prvak iz čega se crpio igrački kadar za seniorsku ekipu

”Stvaranjem naše države nije bilo puno klubova koji su mogli igrati Prvu ligu i zbog rata i zbog drugih nemogućnosti tako da je tada naš klub financijsku podršku pružio i klubovima iz Dalmacije.’‘ Prvi seniorski trofej u Hrvatskoj Montmontaža je osvojila 1993.godine upravo pod njegovim ravnanjem i to Kup kojeg su do prvog naslova prvaka Hrvatske osvajale još dva puta (1994, 1996). U prvenstvu su ”Zelene” s Trešnjevke zaustavljane u finalu od Splićanke i Croatie. ”Ženska košarka je tada bila na puno većem nivou i što se tiče praćenja i što se tiče organizacije. Kad se sjetim finalne utakmice 1996.godine i susreta protiv Centar Banke koju je vodio Nenad Amanović tu utakmicu je u dvorani II Doma sportova gledalo 3500 ljudi što je danas nezamislivo.”

Montmontaža 1994

Svoj naslov prvaka Montmontaža je dočekala 1999.godine kada se Koraljka Hlede vratila iz SAD-a i uz Amru Đapo, Moniku Kovač, Sonju Kiretu, Slobodanku Radović, Mirnu Deak, Emiliju Podrug, Milijanu Maganjić, Nikolinu Penđer, Petru Kosanović, Mihaelu Drndelić i Petru Špac odvela ”Zelene” do prvog naslova protiv tadašnjeg Hrv.Dragovoljca.

”Koraljka Hlede je igračica uz koju sam bio od njenih prvih košarkaških dana. Kao kadetkinja bila je u senioskoj ekipi. Sjećam se našeg prvog razgovora kada sam je pitao što bi htjela biti, a ona meni veli najbolja igračica svijeta. To samo govori o njenom karakteru. Sigurno naša najbolja igračica izašla iz naše škole košarke. Prva je hrvatska košarkašica koje je zaigrala u WNBA.” Nakon što je 1995. proglašena za novakinju godine, a potom dvaput bila i najbolja igračica godine 1998. joj je donijela odlazak u WNBA i to u momčad ekipu Detroit Shock. U WNBA ligi odigrala je pet sezona i postigla više od 1000 koševa, uz 400 skokova, 250 asistencija i 100 osvojenih lopti.

Koraljka Hlede u dresu Detroita

Meštar se prisjetio i brojnih igračica koje ostavile značaj trag ”Teško mi se u ovom trenutku svih sjetiti, ali recimo Monika Kovač je bila odličan organizator igre, sve je povezivala. Zatim Suzana Vračar, pa Slobodanka Radović, današnja Bjedov koja je doktorirala na molekularnoj biologiji, Zagorka Čupahin Počeković je bila odlična na poziciji četiri, pa Lidija Abrlić Gnjidić i Tatjana Škudar Jacović čije sinove sam trenirao i treniram. Puno dobrih igračica i ono što je bilo zanimljivo da smo mi uvijek imali jednu ili dvije igračice da nisu iz našeg pogona”

Već 12 godina Meštrović je izvan ženske košarke radeći u Zrinjevcu i Ciboni, i uvijek zanimljivo pitanje su te razlike u radu s košarkašicama i košarkašima ”Sigurno da ženska košarka manje odgovara curama zbog fizičkog kontakta. Igračice se prije uvrijede tako da jako morate paziti na riječnik i način izražavanja. Mislim da je veća vjernost nego kod igrača. Moj temperament na klupi Montmontaže je bio kolektivistički, dok je danas društvo Individualističko. U to doba je odgoj bio čvršći i moglo se na taj način raditi jer nije bilo propitkivanja kod igračica i osobnog razvoja. Danas je potreban i kolektivizan, ali i individualizam”..završio je Meštrović ovaj razgovor željno iščekujući povratak na parket dvorane Dražena Petrovića.

Košarkaški kamp Novalja