Jacović ”Odrasla sam u Novom Zagrebu, Sobočan ispred drugih trenera”..

Naša gošća je Tatjana Jacović, nekada Škudar instruktor KSZ-a za žensku košarku s radom u Zagrebu i Folki Borovje. Nekada vrsna igračica opisala nam je svoju karijeru koju su obilježili trofeji u Montmontaži i Centar banci s kojom je zaigrala i Euroligu. Razgovarali smo i o današnjem stanju u ženskoj košarci gdje je jedan od problema i nedostatak trenerskog kadra.

Prvi košarkaški koraci u Novom Zagrebu...
”Košarku sam počela igrati sa 11.g u OŠ Braća Horvat (sadašnjoj Savski Gaj), prof. Vladimir Brkić i prof. Jasminka Čelik usmjeravali su nas na sve sportske aktivnosti u školi, tako sam nastupala u natjecanju iz rukometa, atletike i košarke, a kako je moja škola bila baza košarkaškog kluba Novi Zagreb, trener Brkić nas je okupljao na večernjim treninzima i za klub i tako me polako zarazio košarkom, bio je dobar trener, dobar pedagog, znao nas je okupiti i privući košarci. Iako sam imala dosta uspjeha i u atletici i natjecala sam se i pobjeđivala za OŠ i kasnije za SŠ, trčala sam 800 i 1.500 m i kroseve oslobođenje Zagreba i SN, imala sam pozive da treniram atletiku ali moj favorite sport je bila košarka. Sa 15.g.bila sam priključena seniorskoj ekipi Novog Zagreba gdje je trener bio Predrag Rađenović. Igrale smo 2.Jugoslavensku ligu Zapad, bila je to kvalitetna, jaka liga. Imala sam dobru minutažu bez obzira na godine, trener Rađenović mi je davao šansu da stječem iskustvo u seniorskoj košarci. Moram naglasiti da mi je košarkaško odrastanje u seniorskoj ekipi ŽKK Novi Zagreb ostalo u jako lijepom sjećanju, i šta se tiče odnosa seniorskih igračica prema nama mlađima i šta se tiče druženja.”

ŽKK Novi Zagreb 1985.godine

Kao i veliki broj igrača i igračica i Tatjana je kroz mlađe dobne kategorije bila sudionik kampova, a jedan od njih svakako je Badija s kojeg i danas nosi uspomene ”Igrala sam kadetsko i juniorsko natjecanje za ŽKK Novi Zagreb , ali nismo se nikada plasirale na završnice, tada je bila jaka konkurencija u Jugoslavenskoj ligi. Treneri u mlađim kategorijama u klubu bili su mi Zvonimir Jurjević i Duško Demonja., koji su ujedno i bili pomoćni treneri u seniorskoj ekipi. Redovno sam imali okupljanje Selekcije grada i ljetne kampove na Korani, u Poreču, na Badiji. Tu sam trenirala sa trenerima Marijanom Pasarićem, Željkom Ciglarom, Slobodanom Jurkovićem, Damirom Meštrovićem, Bornom Augustićem i to su mi bila dobra košarkaška iskustva. Na Badiji je bio miješani kamp i uvijek je bilo zanimljivo. Smještaj je bio u bungalovima i bilo nas je teže kontrolirati ha ha, a naravno imali smo u 23 sata spavanje. Sjećam s da je trener Ciglar išao u kontrolu, sačekale bi ga, pravile se da spavamo, a onda se iskrale i otišle na druženje sa dečkima. Kada bi nas otkrio, ne bi nam ništa govorio samo bi drugo jutro imale dodatno trčanje.”

Iza nje je bogata seniorska karijera koju je prvo obilježio prelazak iz Novog Zagreba u Monting (Montmontažu), a nakon toga i trofejne sezone u Centar Banci…

Jurković stopirao prelazak, za Meštrovića sam bila stara s 24.godine...
”Završetkom srednje škole i upisom na Kineziološki fakultet dobila sam poziv trenera Montinga Miroslava Sobočana da pređem u 1.Jugoslavensku ligu . U jesen 1987 g. ŽKK Novi Zagreb se fuzionirao sa ŽKK Pešćenicom u ŽKK Zagreb 88. Sezonu 1987./88.g sam otišla u Monting ali mi trener Slobodan Jurković nije dao ispisnicu i morala sam pola sezone čekati odluku arbitražne komisije. U Montingu smo imali mladu ekipu, uz jednu stariju igračicu. Bila je to kvalitetnija košarka, jači i zahtjevniji treninzi, dva puta dnevno, uz Kineziološki fakultet bilo mi je dosta naporno ali moja tvrdoglavost i upornost dali su rezultata i trener Sobočan mi je davao sve veće povjerenje i odgovornost u igri. U Montingu sam igrala 1.Jugoslavensku ligu i Kup Liliane Ronchetti, gdje smo kao mlada i neiskusna ekipa ispale od iskusnih Bugarki. Period igranja u Montingu bio je profesionalan, borba za minutažu, rivalstvo na treningu ali ostala su brojna prijateljstva i uspomene na zajedničko provedeno vrijeme na pripremama i putovanjima, i izlascima u slobodno vrijeme. Sezonu 1991/1992.g sam igrala u ekipi Femina Bern, u Švicarskoj, gdje nisam baš bila zadovoljna nivoom kvalitete pa sam se se vratila u Monting, tj.Montmontažu. U sezoni 1993/94.g osvajamo 2.mj.u PH i 1.mj. u Kupu Hrvatske. Trener Damir Meštrović pomladio je ekipu i nije me baš vidio u toj ekipi, (bila sam stara igračica sa 24.g) pa sam na poziv trenera Zvonimira Halameka odlučila doći u novu ekipu u 1.ligi ŽKK Pešćenicu tj. ŽKK Promdei banku koja je sezonu kasnije uz novog sponzora postala ŽKK Centar banka. Klub se u sezoni 1994/95 pojačao sa hrvatskim najboljim igračicama (Danirom Nakić, Žanom Lelas, Koranom Longin, Slavicom Pretreger, Vandom Baranović, Ninom Grabovac, Lidijom Abrlić, u klubu smo već bile Linda Antić i ja). U toj sezoni osvojile smo duplu krunu, a sezonu poslije bile smo prvakinje i druge na završnici Kupa.”
[/su_box]

Centar banka prvakinje Hrvatske 1995.godine, Jacović – Škudar (10)

”U jesen 1995.godine  Centar banka kao prvi hrvatski klub natječe se u Europskoj ligi prvakinja gdje smo ispale u četvrtfinalu od Francuskog Challesa. Tri godine igranja u Centar banci bio je kvalitetan igrački dio moje karijere, igrala sam u dobroj ekipi čiji sam bila kapetan, naporno smo trenirale, Igrale smo jake utakmice protiv kvalitetnih klubova , i dobro smo se družile . Imale smo svoje rituale na putovanjima, uz kavu i kolače, u nekom period došao je neki mladi liječnik u klub, ne sjećam se kako se je zvao… pokušao nam je zabraniti kavu jer nam to šteti,… naravno da smo digle bunu kod trenera, izbojkotirale doktora …nije bilo sa nama lako.”

Tatjana Škudar kao kapetanica Centar Banke

Bila je i članica seniorske reprezentacije Hrvatske 1996. u kvalifikacijama za EP u Španjolskoj, a netom poslije prestala se profesioanlno baviti košarkom, a loptu uz trenerski posao nije ostavila ”Od 2000.g – do danas članica veteranske košarkaške ekipe ŽVKK Zagreb sa kojom se natječem na EP i SP i nastavljam lijepi sportski dio života prilagođen sadašnjim obvezama i godinama.”

Utakmica koja se pamti...
”Najdraža moja utakmica je svakako 1990.godine kada sam u Zagrebu tricom od table donijela pobjedu Montmontaži protiv tada odlične C.Zvezde koju su predvodile Arbutina, Wild, Bjedov, Đolić, Kostić.. a za Montamontažu su tada između ostalih igrale Pretreger, Pavlović, Abrlić Gnjidić, T.Lelas…

Kada smo je pitali što joj je košarka značila u životu istaknula je činjenice koje prate svakog sportaša, a jedan od njih je svakako drugačiji prolazak kroz djetinjstvo  ”Sportska karijera traži odricanje, i ulaganje u sebe i to moraš željeti. Poslije škole i kasnije na fakultetu moje prijateljice su odlazile na piće, u kino a ja sam jurila na trening, i nije mi padalo na pamet da izostanem. Nisam išla na maturalac zbog utakmica, na skijanje na faksu zbog sezone..itd..ali to su situacije na koje moraš biti spreman. Ali zato brojna prijateljstva, putovanja, pripreme koje prolaziš sa sportom je neprocjenjivo iskustvo. Naravno da sport ima i lošu stranu, ozljede, ali imam sreće šta imam dobru genetiku tako da su mi jedine ozljede bile distorzije skočnog zgloba i napuknuće palčane kosti.”

Sobočan ispred drugih trenera...
”U svojoj košarkaškoj karijeri imala sam dobre trenere od kojih sam puno mogla naučiti, a ja sam tip igrača koji voli trenirati i nijedan oblik treninga mi nije mrzak. Volim trening sa loptom kao svi košarkaši , ali ja volim i trening bez lopte, volim i trčanje i teretanu. Uz gore navedene trenere koji su me uveli u košarku i zarazili me njome, kasnije sam se najbolje slagala sa trenerom Sobočanom, slušala sam njegove savjete, bio je dobar trener i dobar psiholog. I mislim da je on ostavio najveći trag na mojoj igračkoj karijeri.”
Ženska košarka danas...
”Ženska košarka danas u Hrvatskoj je dosta oslabljena jer zbog nedostatka novaca pretežno u većini klubova igraju kadetkinje i juniorke, šta nije loše za njih i njihov razvoj ali za kvalitetniju ligu nedostaju seniorke koje su nam raštrkane po europskim klubovima. U Zagrebu su se zadnjih 10 godina ugasila četiri ženska kluba (Agram, Dubrava, Croatia, Novi Zagreb) što zbog nedostatka financija a šta zbog slabog rada sa omladinskim pogonom. I to nije dobra situacija za kvalitetu košarke u gradu.”
Uzor nam treba biti Mađarska...
”Kao instruktorica košarke za grad Zagreb, često sam sa Selekcijom Grada na turnirima u Mađarskoj i svaki puta me fasciniraju njihovi uvjeti za rad. Država je odredila prioritetne sportove koje financira više, i tu je ženska košarka. Imaju dobro organizirane košarkaške akademije, npr. Sopron ima jaku seniorsku košarku koja je stalno u vrhu Euro ligaškog natjecanja, imaju dobro organiziran rad sa mlađim kategorijama. Kompleks arene gdje imaju četiri košarkaške dvorane, teretanu i stacionar sobe za prihvat ekipa na turnire. I to je kompleks koji koristi samo košarka. Svim selekcijama su košarkaške dvorane i treneri na raspolaganju cijeli dan. Imaju financije i dobru strategiju rada i razvoja ženske košarke.”

Sve manje trenera i bivših igračica u ženskoj košarci...
”U Hrvatskoj se opet dotičemo nedostatka financija, koji vlada u sportu pa tako i u ženskoj košarci. Kao šta sam i ranije rekla to moraš voljeti a ne da to odrađuješ zbog plaće, ali naravno od nečega se mora živjeti, prehranjivati obitelj, tako da je to zatvoren krug. Neke igračice bi nakon završetka igračke karijere i krenule u tom smjeru ali ih nedostatak financija, loši uvjeti rada, izbivanja vikendom zbog utakmica i turnira udalji od trenerskog poziva. Iako neke rijetke su se ipak našle u tom pozivu ne laganom za žene, trenerskom poslu i vođenju klubova. Imamo primjer bivše košarkašice Marine Babić – Mikulić koja vodi ŽKK Orka u Zagrebu, Vedrane Grgin koja radi u ŽKK Split, Kornelije Kvesić i Kristine Pehar koje vode KK Brod, i Žane Lelas koja je u kratkom vremenskom periodu kvalitetnim radom napravila pozitivan bum sa svojom košarkaškom akademijom. Ja radim sa Selekcijama Grada Zagreba , u ŽKK Zagreb, te u ŽKK Folka Borovje. Nastojim tim djevojčicama i djevojkama probuditi i usaditi ljubav prema košarci kao šta su to moji treneri meni usadili. Pokušavam biti pedagog, psiholog i odgajatelj a ne samo trener košarke, Moje igračice znaju da sam stroga ali pravedna, volim red i rad na treningu ali sam uvijek tu za njih, i na terenu i izvan terena, uvijek me mogu pitati za bilo kakvu pomoć i savjet.”