Smiljanić ”U ranoj fazi karijere zanimao me trenerski posao”…

Ljubitelji košarke zasigurno se sjećaju Jurice Smiljanića (41), nekadašnjeg igrača Zrinjevca, Hirona i Dubrave, te još nekoliko klubova od kojih izdvajamo St.Polten (Austrija) i Kvarner iz Rijeke. Danas radi kao trener kadetske selekcije Bosca, a prije dvije godine polusezonu je odradio kao prvi trener Rudeša. Karijera dečka iz Gajnica krenula je u Jedinstvu o čemu smo već pričali

”Moji košarkaški počeci vezani za profesora Petrinića kojeg je spominjao i Dejan Jovović koji mi je bio prvi trener u Jedinstvu kada sam imao 13 godina. Moram reći da mi je Jovović podario tu prvu ljubav za košarkom. Nakon samo godinu dana prelazim u Zrinjevac gdje mi je prvi trener u mlađim kategorijama bio Krešo Savić. Trenirali su me još Ivo Maras, Tomislav Golemac, te nažalost dva pokojna trenera Zoran Sučević i Silvije Jenkač. Iz tog perioda svakako mi najviše ostaje u sjećanje drugo mjesto s juniorskog PH u Splitu 1997.godine kada su za Split između ostalih igrali Tomeljak, Subotić, Mimica, Macura. Dobro se sjećam naše petorke u kojoj sam i ja bio, Malić, Marko Morić, Tomorad, Kasun. Tu su još bili Pojatina, Češković, Simović, Brozović, Marko Milanović…”

Jurica nakon završenog staža u mlađim kategorijama nije odmah stigao do dresa seniorske momčadi Zrinjevca nego je svoj šestogodišnji ugovor počeo s dvije godine posudbe u Gorici i Zaboku.

‘Prva godina u Gorici gdje mi je trener bio Josip Tus. Sjećam se ekipe s Malićem, Kasunom, Tišmom, Galekovićem, Trohom, Živanovićem, Dubravicom..Igrali smo jedinstvenu II.ligu, a tih odličnih treninga i vježbi kod Tusa se i danas sjetim te u svom radu s kadetima na neki način ih pokušavam primjeniti. Lijepa sezona kao i slijedeća koju sam proveo kod Dragutina Črnjevića u Zaboku gdje su između ostalih još igrali Lež, Peklarić, Kovačević, Ćustić, Kuzmanović, Gulin…Te dvije drugoligaške sezone su mi puno značile u igračkom sazrijevanju…

Nakon Zaboka uslijedio je konačni povratak u jaku seniorsku momčad Zrinjevca u periodu 1999- 2003.godine ”Nastavak rada pod smotrom vrhunskih trenera. Faruk Kulenović me kratko trenirao, ali se odmah vidjelo koliko je znalac, Boris Kurtović također, pa Ivan Sunara i na kraju Milan Vojvodić. Svaki od njih mi je dao nešto novo u sezonama koji su bile izuzetno zahtjevne jer smo igrali s kvalitetnim klubovima i mora se znati da je tada naše domaće prvenstvo bilo puno teže nego danas”.

Zrinjevac 2000.godine s trenerima Sunarom i Vojvodićem, Smiljanić (10)

Nakon četiri sezone među popularnim ”Vrtlarima” na poziv Dejana Jovovića stigao je u Hiron ”Klub koji je prije toga ušao u Prvu ligu. Bilo mi je blizu trenirati u Sutinskim vrelima, a ekipa odlična koju su činili Primorac, Barać, Brdar, Gulin, Grbić, Baranović, Šušnjar, Puljak, Tešanović,  Ivan Samac.”

”Sezonu poslije nisam krenuo od početka već sam trenirao s Fortunom u Zaprešiću koju je vodio Milan Vojvodić. Na polusezoni je stigao poziv od Davora Maxa Vučkovića da dođem u Varaždin koji je bio prvoligaš. I moram reći da mi je to bila odlična polusezona u kojoj smo igrali i Ligu za prvaka. Momčad u kojoj su između ostalih bili Starčević, braća Gligora, Macura, Vrsaljko, Batinić, Šamadan, Đukić…”

Tada je uslijedio igrački izlet u inozemstvo, točnije u Austriju gdje je s Marinom Prskalom igrao u ST.Poltenu. Odlična sezona i povjerenje domaćina koji su ga nekoliko godina poslije pozvali za trenera.

Povratak u našu košarku 2006.godine obilježio je polusezonom u Kvarneru iz Rijeke i igranjem za Međimurje u kvalifikacijama za Prvu ligu ”U ljeto 2007.godine stižem u Dubravu kod trenera Tončija Mašine. Dvije sjajne godine u Dubravi, a pogotovo prva kada smo igrali Ligu za prvaka i kada sam od navijača dobio trofej ”Lavlje srce”. Puna dvorana, lijepa atmosfera i ekipa koju su činili Vragović, Bošnjak, Čuljak, Krajačić, Kartelo, Šakić, Samac… Drugu godinu je trener bio Jakša Vulić. Nakon Dubrave odlazim u Karlovac gdje sam na poziv Branka Bašovića igrao za Karlovac Drugu ligu, pa sam tri sezone bio u Zapadu trener juniora i igrač da bi se ponovno otisnuo u Austriju”.

Spomenuti St.Polten je ispao u II.ligu i zvao upravo Juricu da sjedne na seniorsku klupu ”To je bio moj prvi doticaj sa seniorskom klupom i moram reći da nije bilo nimalo loše, dapače prvu sezonu smo igrali finale doigravanja, a drugu sezonu smo izborili povratak u Prvu ligu, ali kako klub nije imao ambicije i mogućnosti ostali su u II.ligi. Trenirao sam i dva reprezentativca Austrije, te jednog igrača koji je igrao ACB ligu”.

Povratak u Zagreb začinjen je odlaskom u Rudeš gdje je proveo tri sezone ”Moj bivši suigrač Marijan Pojatina koji je u upravi kluba zajedno s Dankom Miholićem me pozvao i prihvatio sam poziv sa zadovoljstvom. Vodio sam juniore i kadete, bio asistent seniorskom treneru Milanu Ličini i samostalno vodio dio sezone”

Na početku ove nedovršene sezone stigao je u Bosco gdje je prihvatio kadetsku momčad ”Naravno da mi je žao što je sezona okončana na ovaj način. Čekalo nas je dosta posla do kraja i dosta utakmica, ali protiv ovoga se nije moglo. I seniori su bili u dobroj prilici da izbore povratak u HT Premijer ligu. Sada više virtualno pokušavamo biti u kontaktu s igračima i čekamo mogućnost da počnemo trenirati”.

Veliki broj trenera ga je vodio kroz njegovu igračku karijeru i nije se usudio podvući samo jedno ime ”Zaista se teško odlučiti jer sam već rekao da mi je Jovović bio prvi trener i to se uvijek pamti, Kod Tusa s kojim se i danas čujem sam bio oduševljen metodikom treninga, o Jenkaču da i ne govorim jer se uvijek sjetim njegovog govora u poluvremenu finalne juniorske utakmice u Splitu, Sunari, Kulenoviću, Tončiju Mašini u Dubravi….”..ipak nije zaboravio reći na koji način ga je privukao trenerski posao ”Već kao mladi igrač imao sam ideju da bi nakon igračke želio prijeći u trenersku karijeru. Nekako sam upijao ono što su me treneri učili, a to sam posebno vidio kroz te detalje treninga i utakmica, od kojih mi je dosta toga i danas u svježem sjećanju”…