Bošnjak ”Od svakog trenera sam nešto uzeo”…

Nakon priče o prvim košarkaškim koracima koje je Monika Kovač napravila u Zaprešiću sličnu priču nam je ispričao i Mario Bošnjak, stasiti centar iza kojeg je bogata dugogodišnja igračka karijera, a već deset godina radi i kao trener. Igrao je u deset država u Europi, a zanimljivo da je u Hrvatskoj izvan Zagreba igrao samo u Karlovcu. Posljednje četiri sezone radi u omladinskom pogonu Cedevite, a prošle je godine samo stalno vodio drugoligaša Mladost.

”Relativno kasno sam se počeo baviti košarkom. Kroz osnovnu školu to je bilo u Zaprešiću kod trenera Dalibora Štimca u Jugokeramici, a puno ozbiljnije je bilo kada sam stigao u Cibonu”..započinje razgovor Mario i naglašava zanimljivu činjenicu kako je došao u kadetski sastav Cibone ”Kada sam krenuo u srednju školu u Zagrebu zajedno u razredu smo sjedili Mate Skelin i ja. Tako me Mate jednom prilikom nagovorio da dođem na trening u Cibonu što sam i napravio i sve drugo je povijest..ha ha…”

U prvoj selekciji Cibone, Bošnjak (12)

To vrijeme s kraja osamdesetih godina Cibona je dominirala i u stručnom i rezultatskom djelu u mlađim kategorijama ”Juniori Cibone na čelu sa Srećkom Medvedecom su osvojili posljednja tri prvenstva bivše države, a ja sam u Umagu 1991.godine bio u kadetskoj ekipi koja se okitila naslovom. Poslije tog prvenstva smo se tri mjeseca pripremali u kadetskoj reprezentaciji Jugoslavije koju je vodio Medvedec ali nismo otišli na EP jer je započeo rat i praktički nas je HKS povukao iz reprezentacije. U toj reprezentaciji su između ostalih iz Hrvatske još bili Skelin, Kalamiza, Rimac, Kuzmanić, Katalenić”…

Kadetski naslov s Cibonom 1991

Uz kadetski naslov u bivšoj državi sudjelovao je i u juniroskom naslovu prvaka Hrvatske iz 1993.godine ”Sjećam se prvenstvo se igralo u Rijeci. Bili smo dominantni pored Splita, Zadra i naše druge momčadi.

Kroz period u Ciboni su ga trenirali Medvedec, Mladen Starčević, Krešo Savić, te jedan trener iz SAD-a pod imenom John Stevenson. Kada je potpisao profesionalni ugovor s Cibonom na šest godina, prve četiri sezone je igrao na posudbi i to po dvije u Karlovcu i Benstonu (Dubrava)

”Prve godine u Karlovcu je bilo nas nekoliko mladih igrača koji smo s trenerom Brankom Bašovićem uspijeli izboriti ulazak u Prvu ligu. Bile su to još ratne godine gdje je bilo nas nekoliko mladih, a sjećam se ostali su bili u uniformi. Slijedile su dvije godine u Benstonu gdje sam jako puno trenirao i gdje smo imali po tri treninga. Vodio nas je Danijel Jusup i to su bile rezultatski uspješne sezone kada se klub svake sezone dizao na tablici. Ekipu su iskustvom predvodili Petar Popović i Robert Jablan, a ostalo su bili mlađi igrači. Prije odlaska u Sloveniju odigrao sam još jednu sezonu u Karlovcu gdje smo se pod vodstvom trenera Slavka Trninića vratili u Prvu ligu”

U dresu Benstona u sezoni 1993/94

Nije odradio cijeli ugovor s Cibonom već je nakon četiri godine posudbe odlučio sreću potražiti u inozmstvu ”Zmago Sagadin koji je te sezone vodio Split vratio se u Ljubljanu (Union Olimpija) i zvao me da dođem na probu. Bio sam gore i potpisao ugovor s njima, a onda me pred početak sezone poslao na posudbu u Maribor kojeg je vodio Ivan Sunara. Igrali smo i Kup Radivoja Koraća i bio sam zadovoljan u ekipi koja je bila svojevrsni mix mladih i starijih igrača. Tada je za Maribor između ostalih igrao i Boštjan Nachbar. Drugu sezonu u Mariboru je došlo do problema s financijama i onda sam na polusezoni prešao u Falco (Mađarska) gdje smo igrali finale doigravanja što je za taj klub tada bio veliki uspjeh”

Slijedilo je jednogodišnje iskustvo na jugu Poljske ”Ekipa Polonia u kojoj su između ostalih tada još igrali Mladen Erjavec i Zoran Kalpić, te bivši igrač Zagreba Tony Maroney. Pamtim teška putovanja na sjever Poljske gdje smo se znali voziti po 15 sati u autobusu ili vlaku. Kvalitetna liga koja mi je bila veliko iskustvo za ono što je slijedilo.”

A slijedilo je po njemu najljepše razdovlje karijere ”Sezona u Izmiru (Turska) gdje sam bio treći strijelac lige koja je iznimno kvalitetna. Uspijeli smo ostvariti glavni cilj, a to je ostanak u ligi, ali i sve ostalo me te sezone očaralo u Turskoj od smještaja, hrane, samog grada tako da mi je to doista najbolja sezona.”

Cijelo vrijeme je igrao u prvim ligama svih dražava, a nakon sezone u Turskoj slijedio je kraći izlet u Italiju ”Ekipa Roseto koja će mi kratko ostati u sjećanju kada znam da sam tamo bio tri mjeseca u ekipi gdje se 27 igrača promjenilo do polusezone. Šest amerikanaca je bilo u klubu, a ja sam za Novu godinu prešao u Široki Brijeg gdje je za trenera stigao Ivica Burić. U Širokom sam stigao do prvog naslova prvaka i pobjednika Kupa u momčadi u kojoj su između ostalih igrali Erjavec, Šarlija, Zadravec, Maloča i drugi.”

Prvi odlazak u Češku dogodio se u ljeto 2002.godine ”Mlekarna Kunin će mi ostati također u lijepoj uspomeni. Sezona u kojoj sam izabran u ”Bosman” petorku lige. Igrali smo Eurokup, na kraju domaće prvenstvo završili na četvrtom mjestu i sve to mi je bila odlična pozivnica da dođem u Krku koja je tada igrala Euroligu. Nažalost u Krki sam bio samo do Nove godine u momčadi u kojoj su između ostalih igrali Sani Bećirović i Boris Gnjidić. Došlo je i do smjene trenera pa je nakon odlaska Zorana Martića stigao Petar Skansi nakon čega sam ja napustio Novo mesto i otišao u Besancon (Francuska) gdje sam bio pola sezone. Tamo sam došao kao ”Medical Joker” što sam bio i slijedeće sezone u Belgiji (Leuven). Tada su mi suigrači bili mladi Mirza Teletović i Damjan Rudež.”

Uslijedio je povratak u Češku (Prostejov) ”Novi klub koji su držali svojevrsni teniski menageri. Trener mi je bio Predrag Benaček i ostao sam godinu i pol. Igrali smo i europske utakmice, te izborili finale doigravanja, a tu drugu sezonu sam završio opet u Mlekarni Kunin gdje smo osvojili Kup Češke i igrali finale. Uslijedio je povratak u Falco Szombathely gdje sam se nakon četiri mjeseca ozlijedio i morao na operaciju (trn u peti). Ta operacija me izbacila godinu dana iz profesionalne košarke, a na nagovor Borisa Gnjidića došao sam u Dubravu 2008.godine kada smo igrali Ligu za prvaka kod trenera Tončija Mašine. Bila je to ujedno moja posljednja sezona u prvom rangu natjecanja.”

Trenerskim poslom se počeo baviti nakon što je odigrao dvije sezone za Zrinjevac u Drugoj ligi gdje ga je trenirao Ivica Marić i tri sezone radio s mlađim kategorijama ”Neven Nikolić je bio voditelj omladinskog pogona Zrinjevca i on mi je bio svojevrsni prvi mentor. Nije se bilo lako prebaciti iz igračke u trenersku karijeru i tu su mi njegovi savjeti bili iznimno važni. Prve godine sam vodio juniore, a kasnije i sve druge mlađe kategorije’‘.

Nakon toga je dvije godine bio uz Zvonimira Mravka na klupi Hermes Analitice s kojom je nakon nesretnog poraza od Škrljeva ipak godinu poslije (2016) izborio ulazak u elitni razred naše košarke.

Tri godine je bio asistent Marka Trninića na klupi juniorske momčadi Cedevite s kojom je stigao do dva naslova prvaka Hrvatske u Slavonskom Brodu i Zagrebu, a prošle godine u Zadru bolja je u finalu bila Cibona.

Prošlu nedovršenu sezonu samostalno je odradio na klupi drugoligaša Mladosti ”Očekivanja uoči sezone nisu bila velika jer je samo jedan igrač imao iskustvo igranja te lige. Ekipu su činili juniori Cedevite i Mladosti i nekako dosta je bilo skepticizma. Završili smo na četvrtom mjestu i ono što je najvažnije je činjenica da se vidio rast te ekipe kako je sezona išla prema kraju jer smo neke utakmice dobili uvjerljivo. Bit svega je bila činjenica da mladim igračima treba dati šansu i da se oni izbore te pokažu motiv i želju za radom i napretkom.”

Nismo ga propustili upitati za sina Mateja koji nosi dres Cedevite Junior ”Mislim da je i Matej zadovoljan kako se razvija. Ovu sezonu je igrao Prvu ligu što je značajno iskustvo kada se zna da u toj ligi igra dosta iskusnih igrača. Imao je odličnu sezonu i uz to potpisao je ugovor s Cedevita Olimpijom pa i s tog gledišta može biti zadovoljan. Ukoliko će biti mogućnosti naravno da bi bilo super da slijedeće sezone s Cedevitom Junior zaigra HT Premijer ligu”.

Igrački uzori su mu bili Dino Rađa Hakeem Abdul Olajuwon, a prema svim trenerima koji su ga vodili je pokazao veliko poštovanje ”Mogu biti sretan da su me trenirali vrhunski treneri pogotovo u vremenu kada sam se razvijao kao igrač. Ja sam kasno počeo trenirati košarku i sigurno da sam imao i sreće da su me treneri uspijeli naučiti puno toga. Od svakoga sam nešto mogao naučiti i uzeti za sebe danas kada se bavim ovim poslom”.