Boras ”Priznanja koje smo dobili guraju nas naprijed”….

Ženska košarka u Hrvatskoj proživljava možda i najteže dane u posljednjih pedesetak godina, pa primjeri malih klubova daju nam nadu da će među djevojčicama ljubav prema lopti i košu trajati i dalje uz onu vječnu nadu u bolje sutra. Primjer su u svakom slučaju ŽKK Lovrekice iz Petrinje koje su osnovane zahvaljujući profesoru Ivanu Borasu koji je sa završenim Kineziološkim fakultetom došao u Petrinju i pokrenuo žensku košarku

”Lovrekice su službeno osnovane u lipnju 2013, ali cure koje su bile baza kluba, okupile su se godinu i pol prije. Prije Lovrekica postojala je sekcija Petrinja Osice, djevojke uglavnom 1985,1986 i mlađe (bilo je i starijih djevojaka s Učiteljske akademije) koje je okupio trener Siniša Rogulja, trener koji je i dalje aktivan u Kk Petrinja, naš dragi Rubi, trener koji je brojne generacije Petrinjaca uveo u svijet košarke. Petrinjske osice su odigrale nekoliko prijateljskih utakmica u periodu od 1999 do 2001.”…ističe Boras

”Klub trenutno broji 50-ak aktivnih košarkašica, a treninzi se odvijaju u našoj legendarnoj najvećoj maloj dvorani u Oš M. Lovraka, te u dvorani Oš Dragutina Tadijanovića. Nespretna okolnost je da sve utakmice igramo u dvorani Srednje škole Petrinja, koja jedina zadovoljava uvjete za igranje utakmica. S obzirom kako ja radim u školi, i naša škola je na periferiji, dečki su uglavnom bili u nogometu, rukometu ili hrvanju. Kroz rad školskog športskog kluba se okupio znatan broj djevojčica, i zapravo motiv da se krene u osnivanje kluba je bio da se djevojkama ponudi nešto više, redovito natjecanje, nekakav smisao sve češčih druženja. I tako, korak po korak smo bili na putu osnivanja kluba. Naša dvorana u kojoj smo počeli, dimenzije 13×9, strop na visini od 367 cm, dva koša koji su bili donacija od Kk Zagreba postavljeni na visini 270cm, sve to je bila jedan posebna priča.”..naglašava Boras i odgovara na pitanje o imenu kluba

”Samo ime kluba nema veze sa školom iz koje je klub krenuo, već sa zaštitnikom grada Petrinje sv. Lovrom. Osobno, htio sam jedinstven naziv kluba, da je zvučan a opet da je vezan uz Petrinju.”

Iako klub djeluje sedam godina rezultati, uspjesi i priznanja već uvelike pune vitrine Lovrekica ”Što se tiče sportskih rezultata na klupskom nivou, najveći uspjeh je bio generacije 2002. godišta i plasman na završnicu državnog prvenstva za pretkadetkinje, 6 mjesto. Također, nekoliko naših cura je pozvano u reprezentaciju u mlađim kategorijama. Posebno se ponosimo ovom sezonom, jer smo premijerno nastupili u seniorskoj A2 ligi, te smo odigrali i prvu utakmicu Kupa. Školska ekipa Oš Mate Lovraka, iz koje je većina djevojaka, nekoliko puta je bila među tri najbolje ekipe u Hrvatskoj. Meni osobno jako drago priznanje je da smo ove godine po drugi put od osnivanja kluba izabrani za najbolju žensku ekipu Petrinje za 2019 godinu. Jedna zanimljivost, krajem prosinca prošle godine smo nastupili na jednom turniru u Italiji, u malom mjestu pored Firenze, San Giovanni Valdarno, i u konkurenciji sa 7 talijanskih ekipa osvojili smo treće mjesto.”

Djelovanje kluba pomaže i sami grad, a pri osnivanju vjetar u leđa dala su im i dva muška kluba iz Zagreba ”U radu kluba, pogotovo pri osnivanju i prvim godinama, ogromnu pomoć smo imali od Kk Sisak i KK Petrinja te s oba kluba i dalje njegujemo prijateljske odnose. Također, pri samom osnivanju, imali smo značajnu pomoć od KK Zagreba te kasnije od KK Cedevita. Od samog osnivanja klub je članica petrinjskog sportskog saveza koji nam daje veliku podršku u samom radu. Sve ove godine imali smo sreću da nam je INA bila sponzor što nam je uvelike olakšalo rješavanje određenih izazova.”

Epidemija koronavirusa zaustavile je i male Petrinjke, ali i otvorila mogućnost da se pogleda u retrovizor budućnosti ”Što se tiče budućnosti i onoga što ona nosi, vidjet ćemo kad ovo sve prođe. Kad se okupimo možemo razgovarat o planovima za iduću sezonu i što bi eventualno igrali. Kad sam osnivao klub, nisam ni pomišljao o svemu što smo dosad napravili, jednostavno uđeš u struju i ona te nosi. Idemo korak po korak, nadam se da ćemo znat prepoznat što nam je realno i onda gurat dalje u tom smjeru.’‘..zaključio je ovaj razgovor Boras.