Barbić ”Igračima je potrebna edukacija i odgoj”…

Stres klupe neke seniorske momčadi Branko Barbić je zamjenio individualnim radom s igračima, a veliki dio toga odvija se i kroz teretanu. Trener koji je radio u Ciboni, Hermes Analitici, Kaptolu i Boscu prenosi nam svoja iskustva koja su ga pratila od 1995.godine kada je uplovio u trenerski posao.

”Nisam ove tri godine imao ozbiljnije ponude koja bi me zadovoljila. Jednostavno krenuo sam drugim putem kroz rad u teretani profesora Miljenka Raka gdje dolaze vrhunski sportaši. Tu sam se nekako našao i kroz individualni rad s mladim igračima sam ostao u košarci”..kaže Branko koji posljednje tri sezone individualno radi i s Jusufom Nurkićem, nekadašnjim igračem Cedevite, a sada NBA momčadi Portland  ”Zajedno s Draženom Oreškovićem radimo s individualno s nim. To je više na prijateljskoj bazi jer smo jako dobri prijatelji. Dva ili tri puta godišnje odem kod njega u SAD. Moram reći da je jedan od igrača koji radi u teretani profesora Raka i Roko Prkačin za kojeg sam uvjeren da će imati veliku karijeru”

Njegova trenerska karijera startala je 1996.godine dolaskom u Cibonu ”Ja sam se košarkom bavio u Sarajevu i nakon što sam tri godine bio u vojsci stigao sam u Zagreb gdje sam počeo raditi u školi košarke Vučići. Tamo me zamjetio pokojni Sead Žunić i uveo u omladinski pogon Cibone gdje sam radio uz njega i Davora Šestaka. Tu se radilo o kadetima i junorima Cibone s kojima sam dvije godine zaredom osvajao druga mjesta na PH. Bio sam pomoćni trener i u seniorskoj momčadi Cibone kod Nevena Spahije, Jasmina Repeše i Ace Petrovića. To su bile godine kada je Cibona igrala Euroligu i osvajala domaće trofeje, a individualno sam radio s tada mladim igračima Giričekom, Sesarom, Planinićem i Bagarićem”.

U Ciboni je bio osam godina kada je prešao u Hermes Analiticu gdje je prve sezone (2004/2005) bio asistent Josipu Tusu ”Mnogi se vjerujem sjećaju da je to bila najuspješnija sezona Hermesa u klupskoj povijesti. Dva puta smo dobili Split sa Ukićem, Rančićem, Perićem, Kedžom i Kaštropilom. Na kraju te sezone smo osvojili peto mjesto koje nas je vodilo u ABA ligu, ali zbog višeg interesa tamo je završio Split. Sezonu poslije samostalno sam vodio Hermes Analiticu koja je tada bila najmlađa momčad Prve lige s Bašićem, Batinom, Bubnjićem, Stipanovićem koji su kao neafirmirani igrači stupili na scenu i pokazali svoje umijeće koje su kasnije predočili u kvalitetne karijere. Nažalost spletom nesretnih okolnosti i neodlaska na jednu utakmicu ispali smo iz lige”.

Poziv pokojnog Pepsija Božića u Kaptol nije mogao odbiti  ”Tri godine u Kaptolu bile su moj najljepši trenerski period. Pod vodstvom mentora kakav je bio Boško Božić Pepsi mogao si samo učiti i koristiti ono što ti je govorio. Radili smo s mladim igračima i studentima koji su stigli na školovanje, a jedan od njih je recimo bio Dorian Ribarić koji je stigao iz Rijeke i danas igra u Cedeviti Junior s završenim fakultetom i ozbiljnim poslom. Takvih je većina bila u Kaptolu, a vjerujem da bi tadašnji igrači koji nisu mogli proći oml.pogon Zagreba danas bili odlični igrači s inteligencijom koju imaju kao što su Božić, Bekavac, Baričević, Matić, Biško, Tomić.”..

Put iz Kaptola odveo ga je u Bosco ”Klub drugačiji od drugih, ali u pozitivnom primjeru. Iako smo imali skromne uvjete za rad bili smo konkurentan klub svima u Drugoj ligi. Jedne sezone je za nas igrao i Bariša Krasić uz Reljanovića, Papka i ostale. Sviđa mi se način na koji danas Bosco radi jer je to pravi put za sve klubove u Hrvatskoj izuzev Cibone i Zadra. Morate imati veliku bazu igrača od kojih će zasigurno izaći poneki kvalitetni igrač. U Zagrebu mi se sviđa i način rada Dubrave koja je prije izbacivala veliki broj igrača”

Nakon Kaptola drugi povratak u Hermes Analiticu bio je u zimu 2017.godine ”Stigao sam poslije mog velikog mentora Josipa Tusa koji je dao ostavku i preuzeo momčad koju sam vodio sedam kola. Nažalost nisam dočekao kraj sezone, ali je najvažnija činjenica bila da je Hermes Analitica ostala u elitnom razredu naše košarke”.

Pod svoje trenerske mentore ili uzore uvijek ističe Žunića, Spahiju, Tusa i Boška Božića, a danas smatra da je trenerska struka izrazito podcijenjena ”To je jedan od razloga zbog čega sam nekako zatvorio tu knjigu vođenja neke momčadi. Nažalost danas treneri u Hrvatskoj plaću čekaju po nekoliko mjeseci, a jednostavno morate nešto raditi kako bi mogli živjeti i brinuti se za svoju obitelj. Sve manje trenera želi biti u profesionalnom statusu, a vidimo da se danas i puno manje trenira nego prije 10 ili 15 godina. Kao mladi trener u Ciboni sjećam se da smo trenirali dva puta dnevno po dva sata i djeca su normalno išla na nastavu, a danas se trenira jedanput dnevno, a mnogi i manje. To je ključ razvoja naše košarke. O radu nekada mogu izdvojiti i primjer kada smo s kadetima Cibone igrali tadašnju Drugu ligu. Sve seniorske sastave smo pobjeđivali 20-etak razlike igrajući presing i uspijevajući pretrčati suparničke momčadi. Sjećam se jednom nam je pokojni trener Mladen Oršanić iz Centra kazao nemojte igrati presing jer moji igrači neće moći loptu prevesti. To nama danas nedostaje i tu se moramo zapitati zašto je to tako.”

Branko Barbić i Marijo Hezonja

Za kraj razgovora smo ga upitali njegovo mišljenje o načinu rada u mlađim kategorijama ”Taktika se radi po dolasku u juniore, a prije toga je najvažnija tehnika. Mi radimo igrače čiji kapaciteti nisu iskorišteni jer jednostavno nisu naučeni ono što bi trebali proći do 18.godine pa su u neku ruku to polovni igrači. Ono što je moje mišljenje je da trenažni proces nije samo proizvodnja igrača, već edukacija i odgoj djece za život koji je pred njima. Kroz te treninge stvaraju se budući suci, privrednici ili navijači koji će imati svoje mjesto u košarkaškom svijetu. Mislim da trebamo gledati i na taj način”…zaključio je razgovor Barbić.