Antić ”Aco mi otvorio vrata Cibone, propustio Zagreb, proigrao u Dubravi”…

Košarka mu nije postala prva ljubav, ali je na nagovor profesora Jelića u današnjoj OŠ Ljubljanica ipak paralelno s nogometom krenuo trenirati i košarku u Ciboninoj školi košarke kod Eduarda Bočkaja. Zoran Antić, 45-godišnji bek prošao je sve selekcije Cibone za koju je nastupao i u seniorskim sezonama krajem devedesetih godina kada je osvojio i naslov prvaka Hrvatske. Na posudbi iz Cibone igrao je MIV iz Varaždina, Šanac Karlovac, Franck, a nakon dvije sezone za Donu (današnja Dubrava) zaigrao je u inozemstvu, točnije Mađarskoj, Njemačkoj i na Kosovu, te se vratio u zagrebačke klubove Hiron i Hermes Analiticu, Šibenku, a karijeru s 31.godinom završio u Rogli (Slovenija).

”Jednostavno posljednje igračke sezone mi nisu dale volju da nastavim se baviti košarkom iako sam mogao. Nisam imao nikakvih problema s ozljedama, ali jednostavno neke stvari koje su mi se događale bile su povod za nešto raniji završetak karijere”..ističe Antić koji je kao dječak počeo trenirati nogomet u Trešnjevci

”Jedno vrijeme sam paralelno trenirao, ali kada sam prošao selekciju Kreše Savića i vidjevši da je to ipak Cibona odlučio sam se ozbiljnije baviti košarkom. Moji dečki iz kvarta koji su krenuli samnom nisu prošli dalje, ja jesam i na taj način sam ostao u ovom sportu”.

Već nakon dvije godine rada u Ciboni s Mladen Starčevićem i Srećkom Medvedecom stigao je do kadetske selekcije koja je 1991.godine postala posljednjim prvakom bivše države. ”Tada je košarka bila puno više djeci nego danas. I treneri su za razliku od danas cijeli dan bili u dvorani, sjećam se Mikija Starčevića koji je cijelo vrijeme bio u dvorani i izvkačio maksimum od nas. U tom kadetskom zlatu bio sam suigrač Davoru Rimcu, Skelinu, Kalamizi, Mindoljeviću, Periću, Bošnjaku, Idrizu, Grgatu, Sunari, Višnjiću i mom današnjem kumu Jakšiću.”

Antić (6) s kadetima Cibone 1991.godine

Juniori i kadeti Cibone na završnici PH u Puli 1993.godine

Uslijedila su dva juniorska naslova prvaka Hrvatske (1992, 1993), a svoje prve seniorske minute imao je u tadašnjem prvoligašu MIV-u iz Varaždina ” Otišli smo na posudbu Jakšić i ja u Varaždin u kojem su tada između ostalih igrali Medenica, Marković, Genjac, a vodio nas je Dražen Pešić. Teško je bilo mladim igračima kao što smo mi ozbiljnije participirati u tako iskusnoj momčadi”.

Slijedile su dvije sezone u Franku (druga momčad Cibone) koja je tada igrala Prvu ligu i bilježila zapažene rezultate ”Trenirao nas je Medvedec, pa je došao Davor Šestak. Te dvije sezone smo igrali i u Kupu Radivoja Koraća, a dobro se sjećam druge sezone kada smo igrali i polufinale doigravanja 1995.godine, a u jesen direktno iz Japana gdje smo bili na Univerzijadi letili za Skoplje gdje nas je čekao MZT”.

Nakon Francka slijedile su dvije sezone u Karlovcu gdje ga je prve sezone vodio Slavko Trninić kada su izborili ulazak u Prvu ligu, a drugu sezonu kao prvoligaša trenirao Mladen Šestan ”Nas nekoliko je išlo u Karlovac te prve sezone, a drugu sezonu su stigli i iskusniji igrači kao Viduka i Čizmić. Tada su bili uloženi veliki novci u Karlovac, ali nažalost nije uspio ostati u ligi.

Zanimljivo da je nakon prve sezone u Karlovcu kada su izborili ulazak u Prvu ligi dio ljeta proveo u seniorskoj reprezentaciji Hrvatske koja se spremala za Eurobasket. Kod izbornika Petra Skansija u svibnju 1997.godine bio je na turneji u Australiji gdje je odigrao sedam utakmica. Tada je bio suigrač Sesara, Mulaomerovića, Vujčića, Zemljića, Rimca, Kovačića, Nicevića, Pejčinovića, Prkačina, Grgata i Marcelića.

Konačno se dogodio i povratak u Cibonu koju je tada vodio Aco Petrović ”Čak sam kod Ace i dobio priliku i bio sam svojevrsni treći play pored Mulaomerovića i Atkinsa. I tada sam čak imao vjeru da bi mogao u Ciboni dati nešto više. Božo Miličević mi je tada pripremao i ugovor, ali nažalost nekoliko loših rezultata i odlazak Ace Petrovića za mene je bio svojevrsni kraj u Ciboni jer dolaskom Vinka Jelovca nestao sam iz njegovih kombinacija. Imao sam i poziv Pepsija Božića u Zagreb, ali me Cibona nije pustila. Ipak u ljeto 1999.,godine sam prešao u Benston gdje sam bio dvije sezone”.

Zanimljivo je da je nakon lošijeg starta u sezonu klupu Benstona napustio Damir Škrlec, a stigao Davor Šestak što se pokazalo kao pun pogodak za Dubravaše kojima je te sezone jedna pobjeda nedostajala do doigravanja ”Gospodin Šestak je dva puta u sezoni dolazio na klupu momčadi u kojima sam igrao i svaki puta to je bio pun pogodak. Moram istaknuti da mi je njegov način rada i poimanja košarke izuzetno odgovarao i iako je samozatajan i nije toliko bio u medijima njegov rad je bio zapažen. Sjećam se kako je samo naporno radio s Bagarićem. Ono što posebno pamtim je druga sezona za klub iz Dubrave koja se te 2000.godine zvala Dona. Krenuli smo s 5-0 u prvenstvo, te sezone dva puta dobili i Cibonu i da smo imali malo dužu klupu mislim da smo mogli i korak više napraviti.”..prisjeća se Antić kojeg nismo morali posjećati na jednu od njegovih najboljih utakmica u karijeri ”Naravno da se sjećam 6.kola i gostovanja Splita u Domu Dražena Petrovića. Bio je to naš prvi poraz u utakmici gdje sam uzeo zadnju loptu i napravio ulaz, ali me Nikola Vujčić blokirao i tako su nas Splićani minimalno dobili”…Antić je morao uzeti zadnju loptu jer je u toj utakmici ubacio 29 poena uz tricu 6/6.

Antić (6) u dresu Done (Dubrava) nakon pobjede protiv Cibone

Prosjek od 17 poena po utakmici te sezone 2000/2001 omogućio mu je prvi odlazak izvan granica Hrvatske, točnije u mađarski Szekesfehervar ”Tamo su igrali Lapov i Karner i oni su mi nekako usmjerili taj odlazak tamo. Nisam se najbolje snašao. Nakon toga sam se vratio u Hermes Analiticu gdje sam bio u momčadi koja je izborila povratak u Prvu ligu. Igrali smo protiv Maksimira u dvorani Dražena Petrovića ključnu utakmicu i odlično odigrali završnicu ua ulazak Hermesa u Prvu ligu. I danas sam dobar s dečkima iz te momčadi. Bili smo i na druženju kada Jakšić dođe i SAD-a.”

Prvi dio sezone 2002/2003 nije ostao u lijepom sjećanju s obzirom na kratki izlet u Njemačku (Trier), ali drugi dio sezone na Kosovu je bila sasvima druga priča ”Igrao sam za ekipu Exclusive Pristina Wolves koju je vodio Sulejman Begović i moram reći da je dolje bilo puno dobrih utakmica i pogotovo pamtim atmosferu punih dvorana”.

Kratku epizodu na početku slijedeće sezone imao je u Šibenci, da bi se na pravi način vratio igrama za Hiron. Karijeru je završio u Rogli Zreče (Slovenija) s prosjekom od 16 poena po utakmici.

”Teško mi je izdvojiti bilo kojeg trenera, ali ako baš moram onda bih u seniorskoj košarci rekao da su to Aco Petrović i Ivica Burić. Naravno da nisam zaboravio one kod kojih sam napravio prve korake što sam i prije spominjao. Gledajući danas nekako mi se čini kao da veliki broj trenera odrađuje posao, a sve manje je one istinske želje da se igrače usmjeri na pravi način”..dodaje Antić koji je prilično daleko od košarkaških parketa ”Iskreno nisam unutra prisutan na način da me nešto ozbiljnije zanima. Nedavno sam nakon dugo vremena po dolasku Vladimira Jakšića iz SAD-a otišao na utakmicu Cedevite Junior u Prvoj ligi i nije to bilo tako loše”.